Back

ⓘ Ivo Žic-Klačić. Obitelj Žic spominje se 1248. godine u Vrbniku kao de Sizo-Žic, u rangu Krčkih knezova kasnije Frankopana, no potom je obitelj izgubila na važno ..




                                     

ⓘ Ivo Žic-Klačić

Obitelj Žic spominje se 1248. godine u Vrbniku kao de Sizo-Žic, u rangu Krčkih knezova kasnije Frankopana, no potom je obitelj izgubila na važnosti. Ivo Žic rodio se u obitelji oca Franje Žica i majke Franjice rođene Karabajić. Osnovnu školu pohađao je u Puntu i Puli, a srednju na Košljunu, u Puli, Zagrebu i Kastvu.

U lipnju 1924. godine maturirao je na učiteljskoj školi u Kastvu. Bio je učitelj po selima na istoku Srbije od 1925. do 1932. godine i tamo mu se rodio sin Rikard Žic, kasnije ugledni slikar. Diplomirao je književnost na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu 1936. godine. Potom je bio nastavnik na građanskoj školi u Vrbniku do 1938. god. i u Banja Luci do 1942. god., kad je bio uhićen. Godinu i pol dana proveo je po zatvorima i jedva izbjegao strijeljanje. U prosincu 1945. godine došao je u Rijeku i tu je tri godine predavao na gimnaziji, potom je bio intendant Narodnog kazališta 1948 1949., te upravitelj Osnovne škole Kozala.

Zbog oporbenih stavova 1954. godine ostao je 18 mjeseci bez posla i jedva izbjegao Goli otok. Kao arhivist radio je u Povijesnom arhivu od 1956. do umirovljenja 1966. godine.

Poslije 1945. godine Ivo Žic-Klačić objavljivao je u: Riječkom listu, Novom listu, Riječkoj reviji, 15 dana, Pomorstvu, Galebu; u zagrebačkim listovima kao što su bili: Kulturni radnik, Ilustrirani vjesnik, Vjesnik; u splitskim časopisima: Književni Jadran, Jugoslavenski mornar, Čuvar Jadrana.

                                     

1. Književnički rad

Objavio je knjige: Vječiti grijesi novele, 1928., Iza onih brda novele, 1932., Ispovijed raba Ivana pjesme, 1934., Naš otok pjeva pjesme, 1939., More, kamik i srce pjesme, 1963., Poljubac Jude Iškariota roman, 1965., Kolajne i medaljoni satire, 1966., Rat prokleti roman, 1966., Smih naš bodulski, libar prvi anegdote, 1969., Pisma iz Pavlovca epistolarna proza, 1970., Smih naš bodulski, libar drugi anegdote, 1971., još uspješniji od prvog.

U listopadu 1972. godine izlazi mu Knjiga pjesama, kao jedno rezimiranje pjesničkog opusa, na 170 stranica, s predgovorom Miroslava Vaupotića. Kako je umro 2. siječnja 1973. godine u rukopisu su mu ostale dvije zbirke pripovjedaka: Vodozemci i Svijetlim tragovima, te roman Zapisi o Čubranićima.

Pjesme mu se nalaze u antologijama o moru: Jadranska antologija Nike Bartulovića iz 1934. i Mare nostrum iz 1971., te u čakavskim antologijama: Nova čakavka lirika Ive Jelenovića iz 1961., Pavešićevoj Besedi s kamika i z mora iz 1968, u Korablji začinjavaca, Dometi 1969., te u onoj Milorada Stojevića Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća iz 1987. godine. Drama Pravda je zadovoljena izvođena je u Beogradu 1937. godine, a u riječkom kazalištu izvođene su Plamen pod bedemom 1947. i Križni put Marije Mežnjarove 1953. Književnik lokalnog značenja koji je najbolja ostvarenja dao u čakavskoj poeziji, a koji je zbog ljevičarskih nazora imao problema sa srpskom policijom, ustašama i poslijeratnom komunističkom vlasti u Rijeci.

                                     

2. Objavljena djela

  • More, kamik i srce pjesme, 1963.
  • Rat prokleti roman, 1966.
  • Kolajne i medaljoni satire, 1966.
  • Smih naš bodulski, libar drugi anegdote, 1971.
  • Pisma iz Pavlovca epistolarna proza, 1970.
  • Ispovijed raba Ivana pjesme, 1934.
  • Vječiti grijesi novele, 1928.
  • Knjiga pjesama 1972.
  • Naš otok pjeva pjesme, 1939.
  • Poljubac Jude Iškariota roman, 1965.
  • Iza onih brda novele, 1932.
  • Smih naš bodulski, libar prvi anegdote, 1969.
                                     
  • Rikard Žic Zaječar, 9. svibnja 1928. Rijeka, 9. ožujka 2000. hrvatski slikar. Zbog učiteljskog posla oca Ive Žica - Klačića rodio se na istoku Srbije
  • na strane jezike. Unuk je hrvatskog književnika Ive Žic - Klačića i sin hrvatskog slikara Rikarda Žica Laval Nugent, posljednji Frankopan, gospodar Trsata

Users also searched:

...